Zločin se, ipak, ne isplati – mariopan
Na kuhinjskom stolu gospođe Olge Jovanović nalazio se predmet zbog koga je pozvala policiju. U providnoj kesici, uredno zapakovan, nalazio se ljudski prst. Pocrneo i sasušen, ali prepoznatljiv i neveštom oku, plašio je staru ženu nekoliko sati, otkad joj je taj “poklon” doneo veliki crni mačak. Taj razbojnik je sada sedeo na hoklici i nepoverljivo pratio svaki pokret inspektora, spreman da zbriše kroz otvoren prozor na najmanji znak opasnosti.
“To je Vaš mačak?” upitao je inpektro Marković.
“Nije moj” uzdahnu ona, . “On je slobodan. Dođe i ode kad hoće. Jednog dana se samo stvorio na mom prozoru od kujne, valjda mu je zamirisala hrana? Bio je izgladeno i usukan, ulepljen perjem od golubova i ptičijim izmetom, kao da je poharao nečiji golubarnik?. Nije se bunio ni kad sam ga okupala i odnela kod veterinara, a posle negovala dok nije ojačao i mogao da ode, skitara jedna. Od tada mi donosi male “poklone”, prvo skoro mrtvu bubašvabu, nekoliko go